Nudiš mi pjesmu, zagrljaj i brzu vožnju
po širokim cestama.
Dobro je to,
ali ja ne želim kraj sebe tužnog čovjeka.
Hvališ se da imaš krila i da me možeš povesti.
Ti zamahneš i digneš prašinu. Prašinu koja traje i miriši.
Ali to je igra za zabaviti svijet.
Pokaži mi što za sebe možeš učiniti!
Kamo bi ti odletio?
Kad si sam krila su ti mokra.
I nije sad da te prestajem ili počinjem voljeti.
Ja sam druga vrsta. Ja već imam u sebi nebo i ceste.
Bit ću po strani
i čekati da ugrije sunce pa ti krila osuši
ili da se svijet koji zabavljaš ugasi.