Tužna pjesma, po navici

 

 

Po navici uvijek se vratimo

u tu sobu koju zovemo našom.

Po navici ja još uvijek sanjam veću ljubav

od ove koju zovemo našom.

Sad je kao vrijeme za nas,

ali vidim te kako me ne gledaš.

Tu tužnu pjesmu koju u sebi nosiš

i ja pjevam

sve ove milje koje s tobom hodim.

Sve ovo zove svađu,

pa tišinu

po navici.

Znam da možeš sama, ali dozvoli

da ti otkopčam haljinu.

Odmaknem kosu?

To je bio pokušaj da u  pjesmu

koji dobar stih dodam.

Pa pjevušim i sanjam, sanjam ...