top of page

tell me a story...

Vrijeme čekanja

Brian Ferry March 2012

Odjednom se, odjekujući metalno, kolodvorom prolomi hrapava psovka, a zatim i:

- Lopov! Država je lopov! Evo još jednog od onih koji mi svojim ispadima pokušavaju pokvariti dan. A da dan ne izgleda tako lijepo i da ja toliko ne uživam u njemu, vjerojatno bih žalila ovog čovjeka i pitala se što ga je to toliko ružno u njegovu životu ponukalo na ovakvo ponašanje, ali dan je, doista, prelijep i uopće me ne zanima zašto se spomenuti tako ponaša. Znam samo da nema prava na to i da je na mojoj listi pozitivnih ljudi otpisan. Brišem ga treptajem oka i na drugoj strani, u gužvi, počinjem tražiti nekoga tko će sa mnom uživati u ovom popodnevu.

 

Istina o psu

 

- To je glup pas. Ružan je i zaigran – nije ni za što. – rekla je panirajući kokoš. Kokoš koju je Medo jutros ulovio. Spustio ju je pred vratima, još se trzala, i radosno mahao repom. Dječjim očima gledao je kokoš, pa nju, pa mene u pozadini. Bio je siguran da je zaslužio pohvalu.

 

Srce, ti si otok

 

 

Kad bih bio usred tvoga srca

skakao bih sretan.

I ti bi imala drugi ritam

i svijet s nama imao bi drugi ritam.

Read more

Ti ne letiš (još)

Nudiš mi pjesmu, zagrljaj i brzu vožnju
po širokim cestama.
Dobro je to,
ali ja ne želim kraj sebe tužnog čovjeka.

Mi živimo u oblacima

Iz iste smo zemlje rasle, prema istim oblacima!
Ako nastaviš gledati gore,
vidjet ćeš da nam vjetar spaja kraljevstva.

photo: internet

Potkošulja

- Sorry ak' si dugo čekala – prvo je što mi kaže.

- Uvijek si takav – spremno odgovaram.

- Kakav?

- Moj.

Na taj se odgovor lagano nasmiješi i više ne izgleda važno, nego samo lijepo.

Zatim neko vrijeme šutimo... šutimo, a nije nam neugodno. Razmišljam o tome kako sam sretna što ga imam i što je tu.

Pjesma je za žive

Nebo nam je sada blizu.

Jaka mjesečina, bijeli oblaci

prolaze kao na ubrzanoj traci,

grad je miran, zatvoren

kao maketa od kartona.

Jedini smo živi ovdje.

Moja lijepa slika

Naslikala sam lijepu sliku

lošim kistom, jeftinom bojom

na malom platnu

naslikala sam slobodu:

oblake, planine, sjene, dom...

Crna rijeka

Izašla sam do njega

jer je vjetar, ionako, prolazio kroz kuću.

Izgledalo je kao da će svaki čas udariti kiša.

Tužna pjesma, po navici

Tu tužnu pjesmu koju u sebi nosiš

i ja pjevam

sve ove milje koje s tobom hodim.

© 2013. By JK. All rights reserved.

bottom of page