
tell me a story...

Vrijeme čekanja
Brian Ferry March 2012
Odjednom se, odjekujući metalno, kolodvorom prolomi hrapava psovka, a zatim i:
- Lopov! Država je lopov! Evo još jednog od onih koji mi svojim ispadima pokušavaju pokvariti dan. A da dan ne izgleda tako lijepo i da ja toliko ne uživam u njemu, vjerojatno bih žalila ovog čovjeka i pitala se što ga je to toliko ružno u njegovu životu ponukalo na ovakvo ponašanje, ali dan je, doista, prelijep i uopće me ne zanima zašto se spomenuti tako ponaša. Znam samo da nema prava na to i da je na mojoj listi pozitivnih ljudi otpisan. Brišem ga treptajem oka i na drugoj strani, u gužvi, počinjem tražiti nekoga tko će sa mnom uživati u ovom popodnevu.

Istina o psu
- To je glup pas. Ružan je i zaigran – nije ni za što. – rekla je panirajući kokoš. Kokoš koju je Medo jutros ulovio. Spustio ju je pred vratima, još se trzala, i radosno mahao repom. Dječjim očima gledao je kokoš, pa nju, pa mene u pozadini. Bio je siguran da je zaslužio pohvalu.

Srce, ti si otok
Kad bih bio usred tvoga srca
skakao bih sretan.
I ti bi imala drugi ritam
i svijet s nama imao bi drugi ritam.

Ti ne letiš (još)
Nudiš mi pjesmu, zagrljaj i brzu vožnju
po širokim cestama.
Dobro je to,
ali ja ne želim kraj sebe tužnog čovjeka.

Mi živimo u oblacima
Iz iste smo zemlje rasle, prema istim oblacima!
Ako nastaviš gledati gore,
vidjet ćeš da nam vjetar spaja kraljevstva.

photo: internet
Potkošulja
- Sorry ak' si dugo čekala – prvo je što mi kaže.
- Uvijek si takav – spremno odgovaram.
- Kakav?
- Moj.
Na taj se odgovor lagano nasmiješi i više ne izgleda važno, nego samo lijepo.
Zatim neko vrijeme šutimo... šutimo, a nije nam neugodno. Razmišljam o tome kako sam sretna što ga imam i što je tu.

Pjesma je za žive
Nebo nam je sada blizu.
Jaka mjesečina, bijeli oblaci
prolaze kao na ubrzanoj traci,
grad je miran, zatvoren
kao maketa od kartona.
Jedini smo živi ovdje.

Moja lijepa slika
Naslikala sam lijepu sliku
lošim kistom, jeftinom bojom
na malom platnu
naslikala sam slobodu:
oblake, planine, sjene, dom...

Crna rijeka
Izašla sam do njega
jer je vjetar, ionako, prolazio kroz kuću.
Izgledalo je kao da će svaki čas udariti kiša.

Tužna pjesma, po navici
Tu tužnu pjesmu koju u sebi nosiš
i ja pjevam
sve ove milje koje s tobom hodim.